4. Kongres prirodne medicine održan je u Zagrebu 25. listopada 2014. god. U okviru Kongresa održala sam predavanje na temu: Amalgam i njegov negativan utjecaj na zdravlje.

Ovo je sažetak veoma kontroverzne teme koja već više od stoljeća i pol izaziva prijepore među stručnjacima – liječnicima, ali i kod (u posljednje vrijeme sve češće) zainteresiranih laika. (Cijelo predavanje možete pogledati slijedeći ovu poveznicu: https://youtu.be/KvIgXDysXww.)

Radi se, naime, o slitini (leguri) veoma pogodnoj za oblikovanje, koja liječniku dentalne medicine predstavlja pravu blagodat za punjenje defekata nastalih zubnim karijesom. Jedini problem zbog kojeg se mišljenja razilaze jest činjenica da se u toj ‘čarobnoj’ smjesi osim srebra, cinka, bakra i kositra nalazi i oko 50% žive, metala trećeg po otrovnosti među elementima (prva dva su i radioaktivni), 10-ak puta otrovnijeg od arsena.

Danas je zbog velike uporabe žive u različitim industrijama i neadekvatnog odlaganja žive i živinih spojeva gotovo nemoguće izbjeći izloženost tom otrovu; sve počinje već u najranijoj, dojenačkoj dobi prvim cijepljenjem, jer se živa u medicini koristi kao sredstvo za konzerviranje cjepiva (thiomersal). Zbog zagađenosti rijeka, jezera i mora živa i živini spojevi talože se u tkivu riba i morskih plodova koje konzumiramo i preko probavnog se trakta, na sreću tek manjim dijelom, apsorbiraju u organizmu. Posebno iznenađuje koliku opasnost predstavljaju, zbog žive koju sadrže, toliko promidžbeno hvaljene tzv. štedne ili eko-žarulje; poznati su brojni primjeri akutnog trovanja nakon razbijanja žarulje i udisanja živinih para. Ipak i nadalje glavni izvori trovanja živom amalgamski su ispuni, cjepiva i, u posljednje vrijeme, štedne žarulje.

Još 1991. god. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je podatak da su amalgamski ispuni glavni uzrok trovanja živom ljudskog organizma (4 – 19 μg dnevno). Postoje mnoge znanstvene studije rađene na tijelima preminulih koje nedvojbeno potvrđuju vezu između žive nataložene u moždanom i bubrežnom tkivu i velikog broja amalgamskih ispuna.

Konvencionalna medicina živu, zbog njene velike toksičnosti, ne upotrebljava i u potpunosti odbacuje u bilo kojem kliničkom postupku, ali često tvrdi i podučava kako je potpuno bezopasna u ljudskoj usnoj šupljini na par centimetara od centralnog živčanog sustava – mozga.

U mnogim publikacijama konvencionalne medicine ne govori se o toksičnosti amalgamskih ispuna i, nažalost, još nije prepoznata presudna uloga amalgama kao uzročnika mnogih bolesti. Dapače, smatra se potpuno normalnim zbrinjavanje zubi mnogim metalnim nadomjescima i njihovim legurama.

NVE00003bPoznato je da je živa na sobnoj temperaturi u tekućem stanju, a da neprestano isparava često se zaboravlja (možda zbog činjenice da su pare vidljive tek pomoću UV zraka). To svojstvo živa zadržava i kod većine svojih spojeva, pa tako amalgamske ispune također neprestano oslobađaju živine pare koje udisanjem dospjevaju u krvotok i kumulativno talože živu  u različite organe; ljudsko tijelo ne posjeduje odgovor – obranu protiv kroničnog trovanje živom i drugim teškim metalima.

 

Podsjetimo se čimbenika koji dodatno potiču oslobađanje žive iz amalgamskih ispuna:

– galvanske struje koje nastaju zbog različitih legura povezanih slinom (galvanski članak), te slično kao kod baterija proizvode el. struju u ustima. Zbog razlike u naponu tok elektrona razgrađuje legure oslobađajući ione srebra i žive. O stupnju kiselosti sline ovisi jačina galvanskih struja: veća kiselost – jače struje. Mrtvi zubi sa metalnim kolčićima i amalgamski ispuni dovode do korozije i oslobađanja žive i cinka. Takve zube treba odmah odstraniti. Samo jedna amalgamska plomba različito obrađenih ploha – jedna glatka, druga hrapava – dovoljna je za pojavu mikrostruja.
Galvanske struje izazivaju različite posljedice:
– smanjenje praga prijenosa podražaja živcem (neuralgija ili iritacija sluznice)
– podražaj akupunkternog meridijana zuba kod kojih je tretiran korijen
– snažnije izlaganje trovanju ionima metala

– najobičnije žvakanje u kombinaciji sa kiselom hranom i nikotinom dodatno oslobađa živine pare koje disanjem preko pluća i slinom kroz probavni trakt ulaze u krvotok.

Prodiranje žive iz amalgama u pulpalnu komoricu i tkivo živca, te dalje do moždanih stanica često se zanemaruje, iako također pridonosi intoksikaciji živom.

Tipične bolesti uzrokovane trovanjem živom

Oboljenja nervnog sustava
Multipla skleroza, Alzheimer, Parkinson, migrene, neuralgije, depresije, strahovi, nesanica, zaboravljivost, tremor

Oboljenja imunološkog sustava
kronične gljivične, bakterijske i virusne infekcije, smetnje štitnjače, glomerulonefritis i lupus eritematosus

Oboljenja probavnog sustava
Crohnova bolest, alergije, netolerancija na namirnice, kolitisulceroza

Oboljenja sluznice i kože
stomatitis aphthosa, sinusitis, astma, bronhitis, neurodermitis, ekcemi i alopecija

Oboljenja reproduktivnih organa
oštećenja fetusa, menstrualne tegobe, hormonalni poremećaji, oštećenja muških spolnih stanica

Simptomi trovanja živom su nespecifični, razvijaju se polagano i nije ih lako prepoznati. Postojanje žive u organizmu blokira sve glavne metaboličke procese na staničnoj razini, te onemogućuje disanje i izmjenu tvari u stanicama. Posebno snažno djeluje živa na nervni sustav. Tipična neurološka slika ne dolazi isključivo zbog žive iz amalgama, već i zbog punjenih kanala mrtvih zubi tretiranih raznim toksičnim materijalima i raspadanjem bjelančevina unutar dentinskih tubula (na tioeter i merkaptan, te kancerogene: indol, skatol, triptofan i slobodne radikale).

Za vrijeme usavršavanja u Paracelsus klinici u St. Gallenu, Švicarska, upoznala sam njihov način eliminacije amalgamskih ispuna, koji uspješno primjenjuju već više od trideset godina i usvojila ga u svojoj praksi. Taj postupak primjenjujem već gotovo četiri godine, a sastoji se od tri faze: jednotjedne premedikacije, odstranjivanja amalgamske ispune i biološko-medicinske terapije koja pomaže tijelu da dođe u prirodnwu ravnotežu. Naime, prilikom brušenja amalgamskih plombi oslobađa se ekstremno mnogo žive i živinih para koje, ukoliko nije primjenjen ispravan postupak, mogu izazvati dodatno trovanje, a simptomi se pojavljuju tek za tri do šest mjeseci.
Kod nekih pacijenata može doći do pojave neuroloških simptoma: jakih bolova u mišićima, umora i pospanosti, glavobolje i smetnji koncentracije. Važno je također upozoriti pacijente pušače da se (makar na) par mjeseci suzdrže od pušenja.
Stoga se prilikom odstranjivanja amalgama primjenjuje najsuvremenija zaštite liječnika, asistenta i pacijenta.

I veoma važna napomena: pričekajmo sa odstranjivanjem amalgama za vrijeme trudnoće i dojenja, jer to može ugroziti fetus odnosno dojenče. Živa koja se pritom oslobađa, ako se probije do fetusa, može uzrokovati različite poremećaje od kojih je hiperaktivnost najlakši oblik.

Metode za određivanje opterećenosti živom i teškim metalima

Konvencionalna medicina u pravilu se bavi akutnim toksikacijama teškim metalima od kojih su živa i olovo najčešći. Nažalost, kroničnim opterećenjima ne pridaje se dovoljno značaja zbog problematične dijagnostike i terapije. U Njemačkoj postoji udruženje liječnika kelat-terapeuta koji nude kvalitetne dijagnostičke i terapijske metode. Za procjenu opterećenosti organizma teškim metalima kao uzorak uzima se isključivo urin. Da bi dobili dobre rezultate pretrage urina potrebno je učiniti tzv. mobilizacijski test. U tu svrhu služe tvari, tzv. kelati, koje na sebe vežu teške metale, a urinom bivaju izlučeni iz tijela. Najčešći poznati kelat je EDTA (etilen-diamin-tetraacetat) koji odlično kelira olovo, ali nažalost, ne kelira živu. Izvrstan kelat za živu je DMSA (dimercapto-succinis-acid) koji se u tijelo unosi kapsulama. Danas postoji odličan test za procjenu opterećenosti živom i teškim metalima; zove se Tox-test tvrtke Agenki. O tome više pojedinosti potražite na http://www.natura-naturans.hr/opsirno.php?gs=17

Be Sociable, Share!

Comments are closed.